Zoran Stevanović je slovenački političar, predsednik stranke Resni.ca, dugogodišnji odbornik u opštini Kranj i javna ličnost poznata po direktnom, iskrenom i hrabrom nastupu. Diplomirao je na dva dodiplomska fakulteta, zatim uspešno završio magistarske studije menadžmenta. Doktorski studij je priveo kraju i napisao disertaciju, ali je nije javno odbranio zbog neslaganja sa doktorskom komisijom oko tehničkih pitanja, što, kako ističe, slikovito oslikava njegov karakter – čoveka koji se nikada ne odriče svojih principa, čak ni po cenu lične žrtve.
Više od decenije dosledno se zalaže za transparentnost, odgovornost i suverenost politike, kao i za stvarnu participaciju građana u odlučivanju. Posebno je ponosan na projekat participativnog budžeta u Kranju, koji je omogućio građanima da sami odlučuju o prioritetima u svojoj lokalnoj zajednici. Njegov politički put obeležilo je odbijanje kompromisa sa korupcijom i interesnim strukturama, zbog čega je često bio meta medijskih i političkih napada. Uprkos tome, ostao je veran ideji da se politika može voditi časno i u službi istine. Van politike,
Stevanović je strastveni sportista i zaljubljenik u prirodu, poznat po disciplini, izdržljivosti i posvećenosti zdravom načinu života. Duhovno se oslanja na pravoslavnu tradiciju i često ističe da je duhovna snaga preduslov svake prave promene u društvu. Stranka Resni.ca, koju vodi, zasniva se na principima slobode mišljenja, suverenosti država i moći naroda, uz jasan stav protiv centralizacije moći u rukama globalnih institucija i korporacija.
Kako, iz ugla stranke Resni.ca, ocenjujete politiku sankcija EU prema Rusiji? Da li su mere efikasne ili pre svega nanose štetu ekonomijama država članica, uključujući Sloveniju?
Z.S. -Politika sankcija prema Rusiji pokazala se kao autogol Evropske unije. Umesto da oslabi Rusiju, sankcije su ozbiljno pogodile evropske privrede, energenti su poskupeli, a inflacija je porasla do nivoa koji direktno pogađa građane. Evropska unija je, nažalost, prestala da vodi samostalnu politiku i sve više deluje kao produžena ruka američkih interesa. Slovenačka privreda, koja je izvozno orijentisana i povezana sa evropskim tržištem, trpi ogromne posledice. Mi u stranci Resni.ca smatramo da bi Evropa morala da se vrati sebi – politici razuma, dijaloga i ekonomskih interesa svojih naroda, a ne ideološkim avanturama koje nas sve skupo koštaju.
Kako vidite međunarodnu poziciju Srbije i predsednika Aleksandra Vučića, koji komunicira i sa liderima EU, i sa Vladimirom Putinom, i sa Si Đinpingom? Da li Srbija po vašem mišljenju uspešno balansira između Istoka i Zapada?
Z.S. : -Srbija se danas nalazi u izuzetno složenoj geopolitičkoj situaciji, ali se može reći da predsednik Vučić vodi politiku realnog balansa. Uspostaviti kontakte i sa Briselom, i sa Moskvom, i sa Pekingom – to nije slabost, već pametna državna strategija. U vremenu kada male države nestaju u senci velikih blokova, Srbija pokazuje da može sarađivati sa svima, a pripadati sebi. To je model koji bi i druge države, uključujući Sloveniju, mogle da slede: više samostalnosti, manje slepog praćenja „linije partije“ iz Brisela.
Koji je stav stranke Resni.ca o statusu Kosova i Metohije? Smatrate li da bi međunarodna zajednica, pa i Slovenija, trebalo da preispita stav o priznanju jednostrane nezavisnosti Kosova?
Z.S: -Stranka Resni.ca se dosledno zalaže za poštovanje međunarodnog prava, što znači da jednostrano proglašena nezavisnost Kosova nema pravni temelj. Naša pozicija je jasna: ako poštujemo teritorijalni integritet Ukrajine, onda moramo poštovati i teritorijalni integritet Srbije. Dvostruki standardi razaraju poverenje u međunarodni poredak. Smatramo da bi i Slovenija, kao odgovorna evropska država, trebalo da preispita svoj stav o priznanju Kosova, jer vreme pokazuje da ta odluka nije doprinela miru, već je otvorila nove podele na Balkanu.
Srbi u Sloveniji više puta su isticali težnju da dobiju status nacionalne manjine. Kako to komentarišete i da li biste, kao politički lider, podržali takvu inicijativu?
Z.S. Srbi u Sloveniji su ogroman društveni, kulturni i ekonomski kapital. Oni su gradili ovu državu, doprinose njenom razvoju i zaslužuju institucionalno priznanje. Podržao bih svaku inicijativu koja vodi ka statusu nacionalne manjine, jer se time ne gubi ništa – naprotiv, time se jača multietnički identitet Slovenije i pokazuje poštovanje prema ljudima koji ovde žive decenijama. To bi bio civilizacijski čin poštenja i priznanja, a ne političko pitanje.
U više evropskih zemalja ponavlja se sličan obrazac protesta, često uz snažnu ulogu liberalno-levo orijentisanih grupa. Kako tumačite taj fenomen? Da li proteste u Srbiji vidite kao deo šire evropske agende i kako se to reflektuje na region?
Z.S. U mnogim evropskim državama protesti su posledica dubokog nezadovoljstva elitama koje su se udaljile od naroda. Ljudi osećaju da ih ne slušaju – da se odluke donose u zatvorenim krugovima, mimo demokratskih načela. Uloga određenih liberalno-levih pokreta u organizovanju protesta često služi kanalisanju nezadovoljstva kako bi sistem opstao nepromenjen. I u Srbiji, i u Sloveniji, i širom Evrope, svedočimo istom obrascu: narod traži istinu, traži glas. To je suština onoga što mi u Resni.ca zastupamo – povratak moći ljudima, a ne partijama, lobijima i interesnim grupama.
Piše: mr Jasmina Dragutinović



















