Neke sale pamte trofeje, a neke – ljude. Danas je dvorana na Banjica dobila ime koje će se izgovarati sa poštovanjem i emocijom: profesor dr Branislav Pokrajac. Rukometni genije, učitelj, čovek koji je svoje znanje pretvorio u nasledstvo celog sporta.
Kraja, kako su ga svi zvali, bio je više od trenera. Bio je čovek koji je umeo da te pogleda i da u tom pogledu vidiš veru da možeš više. Da možeš bolje. Da možeš sve.
Njegov put počeo je u Petoj beogradskoj gimnaziji, preko ORK Beograda, Crvene zvezde i Dinama, do reprezentacije za koju je igrao 180 puta i postigao preko 500 golova. Osvojio je olimpijsko zlato u Minhenu, dve svetske bronze, bio najbolje levo krilo na svetu. Ipak, sve te brojke blede pored onoga što je bio kao čovek — učitelj, oslonac i inspiracija.
Kao selektor Jugoslavije doneo je novo zlato, ono iz Los Anđelesa 1984. godine, vodio je i druge zemlje, od Španije do Egipta, ali je uvek govorio da su Beograd i rukomet njegova kuća.
Na Fakultetu za fizičko vaspitanje predavao je generacijama koje su ga slušale sa poštovanjem koje se ne uči — zasluži se. Njegove rečenice i danas kruže među mladim trenerima, kao tiha lekcija o tome šta znači voleti sport.
Profesor dr Branislav Pokrajac preminuo je 2018. u 72. godini, a dvorana na Banjici od danas nosi njegovo ime kao podsetnik na jednog velikog čoveka, profesora i šampiona koji je svoje znanje i energiju posvetio svima nama.
Pogled redakcije portala Srpski ugao
Kad dvorane nose imena velikih ljudi, one dobijaju dušu. Ime profesora dr Branislava Pokrajca na Banjici nije samo natpis – to je sećanje, ponos i putokaz svima koji tek počinju svoj sportski put.
Piše: Jovana Guzijan



















