Nakon 130 godina bez stalne zgrade, država je omogućila da Prirodnjački muzej Srbije započne selidbu iz depoa u Rakovici u buduću modernu zgradu u Parku prijateljstva.
Uporedo s tim, muzej odaje počast velikanu koji je razumeo i voleo prirodu Srbije, Arčibaldu Rajsu, izložbom povodom 150 godina od njegovog rođenja, koja traje do 8. avgusta u Galeriji na Kalemegdanu.
Godinama su građani Beograda prolazili pored njega, a da nisu ni slutili da se u jednoj staroj zgradi u Rakovici, bez ikakve oznake, čuvala najstarija, najdragocenija riznica prirode u Srbiji. Bez stalne postavke, bez dvorane za posetioce, Prirodnjački muzej Srbije živeo je u senci. Ali nije mirovao.
U tom depou, iza zaključanih vrata, nalaze se ostaci mamuta sa obala Tise, fosili dinosaurusa iz senćanske gline, kristali iz Tare, biljke koje više ne postoje ni u jednoj šumi, ptice sa davno isušenih močvara, kao i desetine hiljada vrsta koje se više ne mogu pronaći ni na mapi, ali ovde i dalje žive pod staklom, pažljivo konzervirane.
To je prostor u kojem je svaki sanduk vremeplov.
Jedan otvara priču o Panonskom moru, drugi o zvezdanoj prašini, treći o vrsti leptira koja je poslednji put viđena pre 50 godina. Među drvenim fiokama, u tami ormara, čuvaju se školjke stare 10 miliona godina i jaja koja nikad nisu dočekala da se iz njih izlegne život.
Nije to samo skladište. To je naučna laboratorija bez prozora, ali sa pogledom u prošlost.
Tu rade kustosi, zoolozi, botaničari, geolozi i hemičari. Ispod mikroskopa analiziraju uzorke tla, sekvenciraju DNK iz starih kostiju, otkrivaju tragove polena u steni i rekonstruišu klimatske promene na osnovu slojeva školjki. To su ljudi koji znaju tačno gde se nalazi lobanja šakala iz 1898. i koje perje pripada poslednjoj orluši iz istočne Srbije.
Njihova svakodnevica nije spektakl. Ali je čisto otkriće.
Zato je selidba Prirodnjačkog muzeja u novi prostor velika vest, veliki iskorak koji niko nije uradio 130 godina! Po prvi put, blago koje je generacijama bilo nevidljivo postaje dostupno svima. Novi prostor u Parku prijateljstva na Novom Beogradu neće biti samo arhitektonska atrakcija, već otvoreni prozor u vreme pre nas.
Zamislite: deca će moći da stoje ispred skeleta mamuta, da gledaju pravo u njegove kljove. Ući će u svet fosila, minerala, izumrlih vrsta i prirodnih čuda, ne preko Google-a, već uživo. U muzeju koji im pripada.
Arčibald Rajs, duh koji i dalje čuva prirodu Srbije
Među vrednim zbirkama muzeja nalaze se i neprocenjiva svedočanstva čoveka koji je duboko voleo Srbiju i Srbe, Arčibalda Rajsa. Njegova zbirka leptira, sa 196 primeraka koji obuhvataju preko 140 različitih vrsta, i zbirka ptica ulovljenih u prirodi sa više od 60 primeraka, deo su nasleđa koje prevazilazi granice nauke.
Ove godine, povodom 150 godina od njegovog rođenja, Prirodnjački muzej organizuje izložbu u Galeriji na Kalemegdanu koja traje do 8. avgusta, kao sećanje na čoveka koji je prirodu Srbije ne samo proučavao, već i iskreno voleo i štitio. Njegova posvećenost prirodi, nauci i Srbiji ostaje trajno ugrađena u temelje ovog muzeja.
Iz srpskog ugla
Godinama su naučnici radili tiho, neumorno, sa entuzijazmom, i bez svetla reflektora. Sad je vreme da se ta svetla upale. Država je danas, nakon toliko godina, napravila revolucionaran korak za građane Srbije jer ova selidba nije samo logistika, to je pravda. Za nauku. Za prirodu. Za decu. Za sećanje.
I za Srbiju koja danas zna da vrednuje ono što se ne vidi na prvi pogled, ali ima neprocenjivu vrednost.



















