Stevan Raičković ubraja se među najistaknutije srpske pesnike 20. veka. Njegovo književno stvaralaštvo prepoznatljivo je po ličnom preispitivanju i motivima prirode, a rođen je 5. jula 1928. godine u Neresnici kod Kučeva, na današnji dan.
Gimnaziju je pohađao u više mesta (Senta, Kruševac, Smederevo, Subotica), gde je maturirao 1947 i studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Još kao sedamnaestogodišnjak počeo je da objavljuje pesme u „Književnosti”, „Mladosti”, „Književnim novinama” i „Politici”. Od 1949. radio je u Literarnoj redakciji Radio Beograda, a potom kao urednik u izdavačkoj kući „Prosveta” do 1980.
Objavio je više od dvadeset zbirki pesama, sedam knjiga za decu i više knjiga eseja. Prvu zbirku „Detinjstvo“ objavio je 1950. godine, a već sledećom, „Pesma tišine“, privukao je značajnu pažnju. Među najpoznatijim zbirkama su „Kamena uspavanka“, „Balada o predskazanju“ i druge. Prevodio je ruske pesnike kao Anu Ahmatovu, Marinu Cvetajevu, Josifa Brodskog, Borisa Pasternaka kao i Šekspirove sonete i Petrarku.
Raičkovićeva poezija odražava njegov pogled na svet – prepoznatljiva je po promišljenosti, snažnim emocijama i motivima prirode i prolaznosti života. Često je pisao o pesmi samoj, o njenom smislu i mestu u životu, upoređujući je sa vazduhom koji dišemo – neprimećenim, ali neophodnim. U njegovim stihovima često se javljaju motivi kamena, trave, detinjstva, prolaznosti i usamljenosti, uvek povezani sa unutrašnjim stanjem lirskog subjekta.
Njegovo delo pokazuje potpunu ravnotežu između bića pesnika i bića poezije. Danas, na njegov rođendan, njegovi stihovi podsećaju na trajnu vrednost iskrene i promišljene poezije.
Piše: Stefan Bogdanović
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta srpskiugao.rs bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.


