Jedna od najtežih i danas nedovoljno poznatih stranica srpskog stradanja u Prvom svetskom ratu vezana je za austrougarske logore, kroz koje su prošle desetine hiljada srpskih vojnika i civila. Glad, bolesti, iscrpljenost i teški uslovi odnosili su živote zatočenika daleko od njihovih kuća i porodica.
Prema podacima koje su izneli prof. dr Miloje Pršić i mr Sava Stanković, delegacija Kraljevine Srbije, odnosno Kraljevine SHS u nastajanju, na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine prihvatila je podatak da je u austrougarskim logorima tokom rata bilo zatočeno 147.667 srpskih vojnika, podoficira i oficira. Od njih je, prema tim podacima, čak 50.000 umrlo.
U Austrougarsku je istovremeno bilo internirano 50.000 građana Srbije, od kojih je 20.000 izgubilo život u logorima. Međutim, sudbina Srba koji su bili državljani same Austrougarske nije bila obuhvaćena tim proračunom. Autori zbog toga smatraju da su stvarne razmere srpskog stradanja bile znatno veće od zvanično prihvaćenih brojki.
Među prvim mestima zatočenja Srba bili su Arad, Nađmeđer, Nežider i Boldogasonj, odnosno Frauenkirhen. Krajem 1915. godine deo zatočenika prebacivan je u druge logore, među kojima su bili Mauthauzen, Ašah, Hajnrihsgrin – današnje Jindrihovice – i Braunau. Zarobljenici su iz osnovnih logora slati i na različite radove, nakon kojih su ponovo vraćani iza žice.
Kraj Velikog rata u austrougarskim logorima, prema podacima autora, dočekalo je 97.677 srpskih ratnih zarobljenika i oko 30.000 interniranih civila, ukupno 127.677 ljudi. Srbi iz Srbije i Crne Gore držani su u istim logorima, mada često u odvojenim barakama.
Posebno potresno ostaje pitanje koliko je ljudi zaista zauvek ostalo u tim logorima. Zvanične brojke govore o desetinama hiljada mrtvih, dok autori upozoravaju da su one verovatno manje od stvarnih, naročito kada je reč o interniranim civilima. Iza statistike ostale su hiljade pojedinačnih sudbina i porodica koje svoje najmilije nikada nisu dočekale da se vrate kući.
Sećanje na Arad, Nađmeđer, Nežider, Mauthauzen, Jindrihovice i druga mesta zatočenja zato nije samo pitanje istorijske statistike. To je deo sećanja na ogromnu cenu koju je srpski narod platio tokom Prvog svetskog rata i na ljude čije su sudbine decenijama ostajale u senci velikih bitaka i vojnih pobeda.
Piše: Stefan Stojanović
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta srpskiugao.rs bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.


