Hrišćani koji vreme računaju po gregorijanskom kalendaru 24. decembra obeležavaju Badnje veče, koje u Češkoj ima posebno mesto i predstavlja središte božićnih običaja. Taj dan, poznat kao Štědrý den, vezan je za porodično okupljanje, svečanu večeru i razmenu poklona, dok se 25. decembar doživljava mirnije, u znaku odmora i poseta rodbini.
O tome kako izgledaju praznici u češkim porodicama za Srpski Ugao govori Vlastimir Dvořák, koji sa suprugom Anežkom, ćerkom Viktorkom od 10 godina i sinom Karelom od 8 godina živi u Pardubicama, gradu u istočnom delu Češke. Kako kaže, Badnje veče ima snažnu simboliku i u njihovoj kući zauzima centralno mesto u obeležavanju Božića.
„Tokom dana se po običaju ne jede meso. Veruje se da će onaj ko izdrži post uveče videti ‘zlatno prase’, što je simbol sreće i blagostanja“, objašnjava Vlastimir. Večera se priprema sa posebnom pažnjom, a na trpezi se gotovo obavezno nalazi pohovani šaran sa krompir-salatom i riblja čorba. Šaran je za ovu priliku lično odabrala Anežka jer se kupuje živ nekoliko dana ranije na gradskim trgovima i smatra se znakom dobre sreće.

Vlastimir priznaje da mu je omiljeno čuvanje krljušti šarana u novčaniku tokom cele godine, kao znak nade u finansijki napredak. Posle večere slede mali porodični rituali. „Ranije su devojke bacale cipelu prema vratima da vide da li ih čeka udaja“, kaže on uz osmeh, dodajući da se jabuka i dalje seče poprečno, a zvezda u njenoj sredini tumači se kao znak zdravlja i sreće za porodicu.

Pokloni se otvaraju iste večeri, a deca veruju da ih donosi Ježíšek, Mali Isus. „Deca taj deo najviše vole, dok nama starijima praznik znači priliku da se setimo detinjstva i sačuvamo porodične navike“, ističe Vlastimir.
Božić 25. decembra, protiče mirnije i ima izražen religijski karakter. Odlazi se na misu, a za ručkom se služe jela poput pečene patke ili guske i tradicionalna vánočka, slatki pleteni hleb sa suvim grožđem i bademima, koji se u Češkoj priprema isključivo za božićne praznike. Kako zaključuje porodica Dvořák, bez obzira na različite običaje, suština praznika ostaje ista – mir, bliskost i vreme provedeno zajedno.
Piše: Stefan Bogdanović


