Tvrđava Maglič, jedno od najlepših srednjovekovnih utvrđenja Srbije, uzdiže se nad Ibarskom klisurom kao svedok burne prošlosti i bogate tradicije. Smeštena na strmom brdu iznad reke Ibar, ova tvrđava spaja istoriju i legendu, privlačeći posetioce svojim impozantnim izgledom i pričama koje se vekovima prenose.
U narodu je Maglič poznat i kao Jerinin grad. Prema predanju, podigla ga je Jerina, supruga despota Đurđa Brankovića, poznata po teškim nametima koje je nametala narodu. Međutim, istorijski podaci ukazuju da je tvrđava nastala gotovo dva veka ranije, najverovatnije u vreme kralja Uroša I. Tako ova legenda ostaje deo narodnog pamćenja, gde se istorija i mitovi prepliću.
Podno tvrđave prostire se čuvena Dolina jorgovana, koja svakog proleća oživi u ljubičastim i belim tonovima. Prema jednoj legendi, jorgovane su zasadili podanici kralja Uroša I kako bi njegovoj supruzi, Jeleni Anžujskoj, dočarali lepotu Francuske. Druga priča govori da je kralj Milutin zasadio jorgovane u čast svoje mlade supruge Simonide.
Maglič je imao važnu stratešku ulogu, čuvajući trgovački i vojni put kroz Ibarsku klisuru. U 14. veku, arhiepiskop Danilo II dodatno ga je utvrdio, podigao crkvu Svetog Đorđa, monaške kelije i školu, čime tvrđava dobija i duhovni značaj. Nakon pada pod vlast Osmanlija u 15. veku, Maglič postepeno gubi na značaju i vremenom biva napušten.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Danas su ostaci tvrđave, sedam kula i centralna donžon kula povezane snažnim bedemima, dragocen spomenik prošlosti. Sa njegovih zidina pruža se pogled na Ibarsku klisuru, podsećajući da Maglič nije samo istorijsko zdanje, već simbol trajanja i identiteta srpskog naroda.
Piše: Stefan Stojanović


