Nemačka je postupnim gašenjem nuklearne energije platila astronomsku cenu prema proračunima norveškog profesora ekonomije Jana Emblemsvaga, ta odluka koštala je oko 330 milijardi evra više nego da je zemlja zadržala i proširila nuklearne kapacitete. To iznosi približno 3.900 evra po svakom građaninu što je ogroman teret za privredu i domaćinstva, pogotovu što sada Berlin uvozi struju iz Francuske i gradi skupe gasne elektrane.
Studija objavljena u međunarodnom časopisu za održivu energiju pokazuje da je „Energievende“, hvalisani prelazak na obnovljive izvore, od 2002. do 2022. godine progutala 387 milijardi evra investicija i dodatnih 310 milijardi subvencija – ukupno blizu 700 milijardi. Alternativa sa nuklearnom energijom koštala bi samo oko 36 milijardi. Rezultat su veće emisije CO₂ nego što je moglo biti, gubitak stotina milijardi prosperiteta i pretvaranje Nemačke iz izvoznika u uvoznika struje.
Čak je i predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen nedavno priznala da je odustajanje od atomske energije u Evropi „velika strateška greška“. Na atomskom samitu u Parizu istakla je da je Evropa time izgubila pouzdan, jeftin i niskoemisioni izvor struje. Nemački energetski stručnjaci poput Manuela Frondela iz Lajbnic instituta nazivaju to „najvećom greškom energetske politike poslednjih decenija“.
Posledice su vidljive, visoke cene struje koje guše industriju, kašnjenje u izgradnji centara podataka za veštačku inteligenciju i zavisnost od nestabilnih vetra i sunca. Umesto da koristi sopstvene nuklearne elektrane, Berlin sada finansira gasne rezervne kapacitete i kupuje nuklearnu struju iz inostranstva – po visokim cenama.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Ova odluka, doneta pod uticajem straha i ideologije, pokazala se kao skupi promašaj. Dok svet traži stabilne izvore energije za budućnost, Nemačka plaća cenu sopstvenog eksperimenta. Vreme je da se suoči sa realnošću: nuklearna energija nije prošlost, već ključ za energetsku nezavisnost i ekonomski oporavak.
Piše: Stefan Stojanović


