Pre 183 godine Srbija je dobila novog kneza, Aleksandra Karađorđevića, sina Karađorđa, vođe Prvog srpskog ustanka, čime je otpočela nova politička epoha u zemlji.
Dana 13. septembra 1842. godine Narodna skupština Kneževine Srbije, okupljena na Vračaru, izabrala je Aleksandra Karađorđevića za kneza. Odluka je usledila nakon burnih sukoba i zbacivanja kneza Mihaila Obrenovića, a taj čin označio je prvi uspon dinastije Karađorđević na vlast. Srbija je time zakoračila u period poznat kao „Ustavobraniteljski režim“, u kojem je knez imao ograničenu moć, ali je uspeo da ostavi značajan trag kroz reforme i jačanje kulturnih i obrazovnih ustanova.
Knez Aleksandar okrenuo se modernizaciji i uvođenju novih institucija koje su bile temelj razvoja srpske države. Donet je Građanski zakonik, osnovana stajaća vojska, otvorena topolivnica u Kragujevcu, a poseban napredak postignut je u obrazovanju – podignute su škole, osnovana Narodna biblioteka i Narodni muzej. Zanimljiva je i anegdota iz tog perioda da je knez naručivao slike znamenitih Srba i istorijskih događaja, želeći da narod uči i kroz umetnost. Portreti i istorijske kompozicije krasili su škole i državne ustanove, gradeći vizuelni identitet mlade srpske države.
Ipak, njegova vladavina (1842–1858) bila je obeležena stalnom borbom sa vođama ustavobranitelja poput Tome Vučića Perišića i Ilije Garašanina. Državni savet imao je veću težinu od kneževe reči, a Aleksandar je morao da balansira između interesa Turske, Austrije i Rusije. Iako bez apsolutne moći, zapamćen je kao vladar koji je narod vodio mirnijim putem, bez ratova i većih sukoba, ali sa jasnim fokusom na prosvetu i institucije.
Pogled redakcije portala Srpski ugao
Dolazak Aleksandra Karađorđevića na vlast 1842. godine predstavljao je početak doba u kojem je Srbija, iako politički podeljena, postavila temelje državnosti kroz razvoj vojske, školstva, kulture i prava. Njegova vladavina ostala je upisana kao vreme kada je Karađorđev sin prvi put stao na čelo srpske države, otvarajući put trajnom rivalstvu Karađorđevića i Obrenovića koje je obeležilo XIX vek.
Piše: Ivana Jokić



















