U Uzun Mirkovoj ulici u Beogradu, tik pored Jugoslovenske kinoteke, stoji spomenik: čovek u odelu i šeširu, drži se za tramvajske šipke i gleda prema Kalemegdanu. Na tabli piše – Karl Malden, a odmah ispod Mladen Sekulović.
Amerikanac hercegovačkih korena bio je velikan Holivuda, jedini glumac srpskog porekla koji je osvojio Oskara, mentor Majkla Daglasa i čovek koji je decenijama bio „škola glume“ za mnoge zvezde.
Rođen je 22. marta 1912. u Čikagu kao Mladen Sekulović. Otac Petar došao je iz Bileće u Hercegovini, majka Mini bila je Čehinja. Odrastao je u Geriju, u Indijani, gde je do polaska u školu govorio samo srpski. Radio je u železari, mrzeo je taj posao i sanjao nešto veće. „Ovde se moj život završava“, zapisao je kasnije u autobiografiji „Kako sam uspeo“.
Karijeru glume je gradio temeljno, prvo u pozorištu u Čikagu, pa Brodvej, a posle rata dobio je prve velike filmske uloge. Oskar je osvojio 1952. za ulogu Miča u legendarnom Tramvaju zvanom Želja (sa Marlonom Brandom i Vivijen Li). Tumačio je najrazličitije likove: sveštenike, razbojnike i detektive, u komedijama, dramama i vesternima. Bio je glumac sa hiljadu lica, neverovatno prilagodljiv, ali uvek autentičan.
Najveću popularnost na malim ekranima stekao je serijom Ulice San Franciska, gde je glumio detektiva Majka Stouna zajedno sa mladim Majklom Daglasom. Daglas je kasnije rekao: „Sve što znam o glumi naučio sam od Karla Maldena. On ima dve ćerke, a ja sam njegov usvojeni sin.“ Sličnu zahvalnost izrazio je i Marlon Brando.
Karl Malden nije bio klasični holivudski lepotan. Nos mu je bio slomljen još iz mladosti na košarci, pa je odbio operaciju kada mu je to tražio Warner Bros. Bio je i predsednik Američke filmske akademije tri mandata, dobio zvezdu na Bulevaru slavnih, Orden Svetog Save i Medalju Belog anđela. Ali ono što ga je najviše krasilo jeste skromnost. Iako je zarađivao milione reklamirajući American Express, najsrećniji je bio kod kuće sa suprugom Monom, ćerkama i unucima, gde je gajio ruže u bašti i pravio žurke za srpsku familiju uz tamburice, kolo i sarmu.
Nikada nije zaboravio odakle potiče. Ubacivao je prezime Sekulović u filmove i serije gde je mogao. Ponosio se srpskim poreklom i učio decu: „Moraš biti dobar Srbin da bi bio dobar Amerikanac.“
Umro je 1. jula 2009. godine u Los Anđelesu. U znak sećanja na njegov život i delo, u Beogradu je 2018. godine otkriven spomenik, dok se u Jugoslovenskoj kinoteci čuvaju njegov šešir i legat kao trajno svedočanstvo o umetničkom nasleđu koje je ostavio.
Piše: Stefan Bogdanović
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta srpskiugao.rs bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.


