Istorijska vetrenjača u Šušari kod Vršca ulazi u plan obnove za 2026. godinu. Gradska uprava namerava da ovaj objekat pretvori u spomenik koji podseća na period kada je mesto imalo napredniju tehnologiju od većine gradova. Konstrukcija s početka 20. veka nekada je koristila snagu vetra za snabdevanje celog sela vodom, ali je decenijama zapuštana do potpunog uništenja.
Problem vodosnabdevanja počeo je da se rešava oko 1900. godine po nalogu cara Franje Josifa. Rešenje je bila čelična konstrukcija visoka 30 metara, projektovana da snagom košave crpi vodu sa dubine veće od 150 metara i šalje je kroz mrežu dugu deset kilometara. Ozbiljnost poduhvata potvrđuje podatak da je u projektu učestvovao i biro Gustava Ajfela.
Voda je potekla 1903. godine, ranije nego što je Pariz dobio savremen vodovod, a mašina je imala i pomoćni motor za dane bez vetra. Čitavih pola veka sistem je radio besprekorno, sve do 1962. kada su struja i električne pumpe penzionisale staru vetrenjaču. Zaborav je učinio svoje, a pokušaj rekonstrukcije 2012. neslavno je propao.
Nakon što je snažan vetar 2018. dodatno oštetio konstrukciju, sadašnji plan ide na sigurnu varijantu – vernu repliku koja se neće okretati. Cifra za ovaj poduhvat je oko četiri miliona dinara, a radovi bi trebali da budu gotovi do kraja godine. Uz vetrenjaču biće izgrađeni i prateći sadržaji, restoran i bicikli, kako bi Šušara maksimalno iskoristila svoj status popularne eko-destinacije.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Jedna vetrenjača uspela je da promeni tok istorije malog mesta, a Srbija njenom obnovom pokazuje da čuva spomenike koji svedoče o tehničkom vizionarstvu. Vraćanje ovog simbola u Šušaru nije samo turistički potez, već odbrana nasleđa naše kulturne baštine.
Piše: Stefan Bogdanović


