U srcu Batajnice, nedaleko od današnje Osnovne škole „Boško Palkovljević Pinki“, već više od 150 godina stoji skromna zgrada podignuta 1875. godine u kojoj su generacije srpske dece učile prva slova. Ta stara školska kuća, koju je podigao knez Nikola Vulko uz pomoć naroda, danas je zaštićeni spomenik kulture i svedok dugog razvoja srpskog školstva u ovom delu Srema.
Priča o obrazovanju u Batajnici seže do 1708. godine, kada je pri crkvi počela da radi prva srpska narodna škola. Reformom austrougarskog školskog sistema ona je postala i zvanična obrazovna ustanova. U njenom letopisu sačuvani su izveštaji još iz školske 1887/88. godine, a decenijama je u njoj radila učiteljica Marija Šijakova. Tokom Prvog svetskog rata nastava se odvijala neredovno, dok je posle rata broj đaka znatno porastao.
U Drugom svetskom ratu, dok je Batajnica bila u sastavu NDH, škola je nosila naziv „Državna pučka škola“, a među njenim učenicima bilo je ilegalaca i partizanskih kurira, među kojima i narodni heroj Svetislav Golubović Mitražeta, kao i Žarko Jovanović Jagdino, autor romske himne „Đelem, đelem“. Posle oslobođenja organizovani su analfabetski tečajevi i oficirski kursevi, a posebno se isticala upraviteljka Angelina Mihajlović.
Zbog naglog porasta stanovništva, 22. oktobra 1961. godine otvorena je nova škola pod imenom „Boško Palkovljević Pinki“, u prisustvu majke narodnog heroja. Danas se nastava odvija u dve zgrade – staroj iz 1875. i novijoj, podignutoj šezdesetih godina prošlog veka. Škola je kroz sve burne epohe od austrougarske monarhije, preko Kraljevine i socijalističke Jugoslavije, do današnjih dana – sačuvala duh tolerancije, zajedništva i poštovanja različitosti.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Batajnica pokazuje da školstvo može opstati kroz sve promene država i režima – ako postoji kontinuitet i volja naroda za znanjem i slobodom.
Piše: Nina Stojanović


