U poslednje vreme širom Evrope sve češće se primenjuje isti politički obrazac, pokušaj da se kroz emocije građana izazovu protesti i nestabilnost u državama gde su na vlasti desničarske ili patriotske stranke kao Italija i Mađarska. Taj kalup funkcioniše tako što se podižu teme koje snažno pogađaju javnost, kako bi se stvorila slika masovnog nezadovoljstva i pritiska na vlast. Umesto otvorenog političkog sukoba, koristi se emocija: tuga, bes ili saosećanje, kao sredstvo za destabilizaciju i izazivanje društvenih podela.
Upravo takav scenario odigrao se u sredu uveče u italijanskom gradu Torinu. Pod parolama „hitnom mobilizacijom za Gazu“, i osudom izraelskih napada, stotine ljudi izašle su na ulice, a mirno okupljanje ubrzo se pretvorilo u haotične scene. Masa se kretala od trga Kastelo prema železničkim stanicama Porta Nuova i Porta Susa, gde je došlo do sukoba sa policijom. Demonstranti su pokušavali da uđu u stanicu i blokiraju koloseke, dok su snage reda postavile kordone i sprečile upad.
Dok su se sa jedne strane čule poruke o miru i pravdi, u stvarnosti su slike iz Torina više podsećale na organizovani pokušaj izazivanja nemira i terora. Tenzije, pirotehnika i sukobi sa policijom još jednom su pokazali koliko se lako emocija može pretvoriti u oružje, i kako svaka iskra nezadovoljstva može postati alat u političkoj borbi protiv vlasti.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Eko-levičarske i šizofenističke grupe deluju širom Evrope kroz razgranatu mrežu manjih pokreta i inicijativa. Njihova strategija nije otvoreni politički razgovor, već postepeno stvaranje osećaja haosa: kroz proteste, blokade i emotivne poruke koje prikrivaju jasnu političku agendu. Na taj način nastoje da oslabe poverenje građana u institucije i svaku reakciju vlasti predstave kao čin represije. Društveni aktivizam tako prerasta u oblik pritiska čiji je krajnji cilj destabilizacija političkog poretka iznutra.
Piše: Stefan Bogdanović


















