Dan najdublje tuge, ali i najuzvišenije nade u hrišćanstvu, Sveti i Veliki petak, podseća vernike na stradanje Isusa Hrista, Njegovu žrtvu za spasenje sveta i pobedu života nad smrću. Tog dana Crkva kroz bogosluženja priziva sve ključne trenutke Hristovog stradanja od hvatanja u Getsimanskom vrtu, preko suđenja i raspeća na Golgoti, do polaganja u grob, pozivajući vernike na tišinu, molitvu i duboko preispitivanje.
Veliki petak je dan kada se sećamo izdaje i slabosti čoveka, ali i snage pokajanja. Apostol Petar, u strahu, tri puta se odrekao Hrista, dok je Juda, obuzet grižom savesti, skončao u očajanju. Pred narodom i vlastima, nevin Hristos osuđen je na smrt, dok je razbojnik Varnava pušten na slobodu. Na Golgoti, razapet između dva razbojnika, Hristos u najvećim mukama ne proklinje, već moli za oproštaj: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine“.
U času Njegove smrti, cela priroda je zadrhtala – sunce se pomračilo, zemlja se zatresla, a zavesa u Hramu rascepila, označivši kraj starog i početak novog zaveta između Boga i ljudi. Njegovo telo uz poštovanje i tugu, položeno je u grob, dok su se učenici i sledbenici razišli u nemoj žalosti.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Veliki petak nije samo dan tuge, već i tihe vere u dolazeću pobedu. U toj veličanstvenoj tišini, kako uči Crkva, već se nazire vaskrsenje, pobeda života nad smrću i svetlosti nad tamom. To je dan kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima, ali i sa nadom da kroz veru, pokajanje i ljubav može pronaći put ka spasenju.
Piše: Stefan Stojanović


