Istraživanje koje je sproveo Institut Srpski Most, fondacija nastala u srpskoj dijaspori u Malmeu, pokazuje da je upravo ova grupa ljudi iz rasejanja na čelu sa direktorom Aleksandrom Spasićem stala na branik otadžbine onda kada je to bilo najpotrebnije. Umesto da rezolucija Evropskog parlamenta o „polarizaciji i represiji u Srbiji“ ostane predmet proizvoljnih tumačenja, Srpski Most je pažljivo pročitao svaki red, uporedio dokument sa medijskim navodima i građanima ponudio uvid u to šta u njemu zaista piše.
Tragedija u Novom Sadu, u kojoj je stradalo šesnaest ljudi, u rezoluciji služi tek kao zgodan izgovor za pojačavanje političkog pritiska na Beograd. Umesto da traži stvarne krivce i ispita ulogu svih aktera, uključujući strane kompanije, Evropski parlament koristi nesreću kao oružje protiv Srbije, dok sopstvenu godinama dugu pasivnost i hvalospeve istim tim projektima danas vešto gura pod tepih.
U delu koji se tiče protesta, rezolucija mehanički preuzima narativ o „režimskoj represiji“, bez ikakvog truda da se čuje druga strana ili proveri šta se zaista događalo na ulicama srpskih gradova. Slike sukoba i optužbe na račun policije koriste se kao sredstvo za dalju diskreditaciju države, dok se potpuno ignoriše složenost političke scene u Srbiji, kao i činjenica da deo organizatora protesta otvoreno traži podršku istih onih evropskih struktura koje zatim pišu ovakve tekstove. Umesto da podstakne dijalog, Evropski parlament dodatno produbljuje podele i šalje poruku da mu je politički obračun važniji od stabilnosti zemlje kandidata.
Posebnu težinu ima deo rezolucije u kojem se Srbija praktično poziva na spoljnopolitičko svrstavanje pod pretnjom uslovljavanja fondova, članstva i „podrške civilnom društvu“. Rusija se označava kao neprijatelj, Kina kao strateški rival, a od Srbije se očekuje da prostim potpisom prihvati tuđu geopolitičku agendu. Pri tome se previđa da upravo takav pristup urušava poverenje građana u evropski put, jer jasno pokazuje da se pod „evropskim vrednostima“ često podrazumeva gola politička disciplina, a ne principijelan odnos.
Dokument se, naravno, završava listom naredbi upućenih Srbiji kako da vodi istragu, koga da pusti na slobodu, kako da uređuje medije, koje zakone da menja i koga eventualno da sankcioniše. Uloga Evropskog parlamenta svodi se na ulogu sudije, a Srbija dobija status optuženog koji unapred zna presudu. Ni reči o odgovornosti članica EU za stanje u regionu, ni traga samokritike zbog godina pogrešnih signala, pogrešnih poruka i podrške strukturama koje su doprinosile današnjim tenzijama.
U takvoj atmosferi, odluka Instituta Srpski Most da detaljno prouči, razdvoji činjenice od interpretacija i ponudi celokupan tekst javnosti predstavlja retku i dragocenu inicijativu u današnjem medijskom haosu. Umesto da slepo prepisuje briselske formulacije, ova fondacija je pokazala da se evropski dokumenti mogu i moraju čitati pažljivo, kritički i u interesu sopstvene države.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
U trenutku kada Evropski parlament sebi daje pravo da Srbiji deli packe, a deo domaćih medija bez trunke otpora prihvata ulogu glasnogovornika briselskih struktura, Institut Srpski Most ulazi u prazninu koju su ostavile i institucije i tradicionalni mediji. Objavljivanjem celog teksta rezolucije uz sopstvenu analizu, Srpski Most vraća građanima ono osnovno pravo, da na osnovu originalnog dokumenta sami zaključe ko govori istinu, a ko gradi karijeru na iskrivljavanju činjenica. Zato ovu inicijativu doživljavamo kao mali, ali važan korak u odbrani dostojanstva Srbije i prava naših građana da o svojoj budućnosti odlučuju suvereno, a ne po diktatu Evropskog parlamenta.
Više o ovome možete pročitati na linku OVDE
Piše: mr Jasmina Dragutinović

