Na današnji dan, 3. novembra 1970. godine, u dalekoj Americi ugasio se život poslednjeg jugoslovenskog kralja, Petra II Karađorđevića.
Umro je daleko od zemlje kojom je, kao dečak, vladao svega devetnaest dana, ali čije ime nikada nije prestao da nosi sa sobom. Sa njim je simbolično završeno jedno poglavlje istorije, epoha kraljevske Jugoslavije i vladavine dinastije Karađorđevića, koja je oblikovala moderno srpsko i jugoslovensko doba.
Bio je dete koje je zateklo državu u vihoru svetskih sukoba, i monarh koji je izgubio presto pre nego što je stigao da sazri. Proteran ratom, suočen sa izdajom saveznika i slomom zemlje, ostatak života proveo je u prisilni boravak van svoje zemlje. Krajem 1940-ih ili početkom 1950-ih, kada je već bilo jasno da se u Jugoslaviju neće moći vratiti i da je monarhija zauvek ukinuta, kralj Petar II izgovorio je rečenicu koja kao da sabira svu njegovu tugu: „Ja sam kralj jedne nesreće.“
Poslednje godine života proveo je u Sjedinjenim Američkim Državama, boreći se sa bolešću i usamljenošću. Umro je u Denveru, u bolnici svog prijatelja i lekara. Nije dočekao povratak u otadžbinu, niti pomirenje sa sudbinom koja mu je oduzela krunu.
Tek 2013. godine, posle više od četiri decenije, njegovi posmrtni ostaci preneti su u Srbiju i sahranjeni na Oplencu, među precima. Time je, simbolično, zatvoren krug istorije jedne dinastije koja je počela ustankom Karađorđa, a završila se smrću kralja u tuđini.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Petar II Karađorđević ostao je poslednji monarh u istoriji jugoslovenske države, kralj koji nikada nije abdicirao, ali koji je izgubio sve osim dostojanstva i sećanja naroda na vreme kada su kraljevi još nosili teret nacije na svojim plećima.
Piše: Stefan Bogdanović



















