Na mestu gde se danas nalazi čuveni novosadski Štrand, nekada nije bilo ni kupališta ni letnje razonode, već običan poloj – mesto gde su se pojili konji i volovi. Vremenom, zahvaljujući nanosima peska sa druge obale Dunava i isušivanju rukavaca, priroda je sama oblikovala peščanu obalu, koja će kasnije postati jedno od najpoznatijih kupališta na reci i simbol letnjeg života Novog Sada.
Iako je Štrand zvanično otvoren 1911. godine, njegovi počeci sežu znatno ranije. Već sredinom 19. veka, tačnije 1856. godine, Policijski komesarijat upućuje zahtev gradskom Magistratu da odredi prostor za civilno kupalište na gornjem Limanu. Time je postavljen temelj razvoja koji će tokom decenija prerasti u uređenu i popularnu plažu. Prvi konkretni koraci učinjeni su 1884. godine, kada je raspisana licitacija za postavljanje svlačionica.
Početkom 20. veka Štrand dobija svoj prepoznatljiv izgled. Izgrađene su kabine u tri reda, a potom i biletarnica sa karakterističnim šiljatim tornjevima i drvenim okretaljkama. Ubrzo niču i prateći sadržaji, barake za bicikle, tuševi, restorani i saletla u kojoj su svirali vojni orkestri. Plaža se dodatno obogaćuje trambolinama, skakaonicama i navozima za čamce, pretvarajući se u pravo gradsko letovalište.
Društvena pravila tog vremena bila su stroga, pa su i kupaći kostimi morali da zadovolje određene norme pristojnosti. Uz ulaznicu se dobijao i obavezni kostim, a upravnik policije Đorđević bio je poznat po tome što je lično kontrolisao dužinu ženskih sukanja. Svako odstupanje od pravila strogo se kažnjavalo, pa su damama koje bi prekršile kodeks ponašanja vrata Štranda bila zatvorena.
Grad Novi Sad iz budžet redovno izdvaja sredstva za kapitalne investicije i modernizaciju. U poslednjih nekoliko godina investirano je više od 24 miliona dinara u modernizaciju Štranda. Odluke o ovim ulaganjima donosi Skupština Grada Novog Sada kroz godišnje budžetske planove.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Priča o Štrandu nije samo priča o jednoj plaži, već o razvoju grada i promenama u društvu. Od pojilišta do simbola urbanog života, Štrand svedoči kako vreme oblikuje prostor, ali i navike ljudi, ostavljajući trag koji traje generacijama.
Piše: Stefan Stojanović


