Aleksa Aleksić je rođen u Italiji, ali srce mu je oduvek pripadalo Srbiji. Još kao dete sanjao je o povratku u zemlju svojih predaka i sa 13 godina konačno se vratio nakon završetka osnovne škole u Italiji, kako bi upisao srednju školu koju je mogao pohađati samo u Srbiji – Bogosloviju u Sremskim Karlovcima. Tokom godina provedenih u Italiji nedostajali su mu rodbina, domaća hrana, mirisi i ukusi Srbije, ali najviše sloboda i osećaj pripadnosti koji je osećao u svojoj zemlji. Danas mu nedostaje porodica koja je ostala u Italiji, kao i italijanska kuhinja i grad Bassano del Grappa u kome je rođen, sa svim uspomenama.
Iako je bio suočen sa predrasudama, nikada se nije osećao neprijatno zbog svog porekla. Naprotiv, uvek je bio ponosan na svoj identitet i tradiciju. „Bile su situacije gde su ljudi imali predrasude o meni zato što sam Srbin, zato sam se trudio da Srbiju predstavim drugačije kao što i jeste – prelepa zemlja sa bogatom istorijom i ljudima koji su se uvek borili za pravdu i slobodu“, ističe Aleksa.

Profesori su ponekad pokušavali da mu nametnu osećaj da je „zaista Italijan jer je rođen tamo“, ali su ga roditelji, srpska škola i Srpska Crkva u Italiji sačuvali od gubitka identiteta. Upravo zahvaljujući toj podršci Aleksa je uspeo da izgradi snažan osećaj pripadnosti i da u svakom trenutku bude ponosan na svoje korene.
Danas je student četvrte godine Pravoslavnog Bogoslovskog Univerziteta u Beogradu, a prethodno je završio srednju Bogoslovsku u Sremskim Karlovcima. U oktobru će se oženiti devojkom sa kojom deli pet godina uspomena i radosti, a zajedno planiraju da grade budućnost u Srbiji, u gradu u kome osećaju sigurnost, slobodu i zajedništvo.

Aleksa šalje poruku svima koji žele da se vrate: „Ne strahujte! Ima budućnosti u Srbiji. Ako želimo da bude još bolje, to će biti moguće samo ako se što više naših vrati. Ima posla, može da se studira, može da se živi i uživa, ako je to moglo jedno dete od 13 godina, može svako!“
Pogled redakcije portala Srpski ugao
Aleksina priča je više od lične ispovesti, ona je poziv svima koji još oklevaju. Srbija je zemlja koja čeka svoje ljude, spremna da im pruži priliku, slobodu i sigurnost. Ako želimo da stvorimo bolje sutra, potrebno je da verujemo, da se vratimo i da izgradimo zajednicu koja ne zaboravlja svoje korene. Aleksina hrabrost i ljubav prema svojoj zemlji dokaz su da povratak nije samo fizički, već i srcem, i da je budućnost moguće oblikovati sada.
Piše: Stefan Bogdanović



















