Pravoslavna crkva danas obeležava Obrtenje časne glave Svetog Jovana Krstitelja, praznik koji podseća da istina ne može biti zatrpana ni zemljom ni zaboravom. Sudbina ove svetinje, skrivane, pronalažene i ponovo otkrivane kroz vekove, svedoči da ono što je sveto ne čuvaju moćni vladari, već vera i hrabrost običnih ljudi. Istorija glave Hristovog Preteče postala je simbol pobede istine nad strahom, nasiljem i ljudskom nepravdom.
Priča počinje nakon pogubljenja proroka Jovana. Po nalogu Irodijade, njegova glava je odvojena od tela i sakrivena na tajnom mestu u dvoru, jer se vladarka plašila da bi prorokova reč mogla nastaviti da je razotkriva i posle smrti. Strah od istine bio je toliki da nije dozvolila da glava bude sahranjena zajedno sa telom.
Međutim, prema predanju, pobožna žena po imenu Jovana, supruga dvorskog upravnika Huze, tajno je iskopala svetinju i odnela je na Maslinsku goru, gde ju je sakrila u zemlji. Godinama kasnije, vlastelin po imenu Inokentije pronašao je sud sa glavom dok je kopao temelje svoje kelije u Jerusalimu. Plašeći se skrnavljenja u nemirnim vremenima, on ju je ponovo sakrio, pa je svetinja dugo ostala nepoznata ljudima.
Tek posle mnogo vremena dvojica monaha dobila su u snu otkrivenje o mestu gde se nalazi glava Svetog Jovana. Oni su je pronašli i krenuli na put, ali su svetinju poneli kao običan teret. Tada se, prema crkvenom predanju, svetitelj javio jednom siromašnom lončaru i zapovedio mu da preuzme brigu o svetinji. Upravo u domu tog skromnog čoveka glava je čuvana sa najvećim poštovanjem, uz molitvu i kandilo koje je svakodnevno gorelo pred njom.
Kasnije je svetinja prolazila kroz mnoge ruke – među njima i kroz vreme jeresi, kada su pojedinci pokušavali da čudesa pripišu sebi i iskoriste ih za širenje pogrešnog učenja. Ipak, glava Svetog Jovana ponovo je pronađena u pećini kod Emese, gde je kasnije podignut manastir, a vest o njenom otkriću brzo se proširila među vernim narodom.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Praznik Obrtenja časne glave Svetog Jovana Krstitelja zato ne govori samo o pronalasku relikvije, već o trajnoj poruci hrišćanske vere: istina se može sakriti, ali ne i uništiti. Kroz vekove, ona uvek pronalazi put do onih koji su spremni da je prime sa verom i strahopoštovanjem.
Piše: Stefan Stojanović


