Sveti Aleksandar Nevski, sin kneza Jaroslava, od malena je bio srcem okrenut Bogu. Bio je pravdoljubiv, milostiv i istinski pobožan, a od rane mladosti zavoleo je Hrista, molitvu i mudrost svetih Otaca.
Godine 1236. postao je knez Novgorodski. Šveđane je pobedio na reci Nevi 15. jula 1240. godine, zbog čega je prozvan Nevskim. Pred bitku je svoje vojnike hrabrio rečima: „Bog je ne u sili nego u pravdi“. Predanje govori da su se tada svetitelji Boris i Gljeb javili jednom njegovom vojvodi i obećali pomoć knezu Aleksandru.
Kao veliki knez Vladimirski mnogo se trudio na obnovi i uređenju Ruske zemlje, koja je stradala pod tatarskom vlašću. Bio je neustrašivi zaštitnik pravoslavlja. Kada je došao u Zlatnu Ordu, odbio je da se pokloni idolima, govoreći kanu Batiju da poštuje njegovu vlast, ali da se kao hrišćanin klanja jedino Bogu.
Aleksandar je podizao crkve, pomagao siromašnima i činio brojna dela milosrđa. Pred kraj života primio je monaštvo i ime Aleksije. Pričestivši se Svetim Tajnama, upokojio se 14. novembra 1263. godine, u 43. godini života, i bio sahranjen u Vladimiru.
Njegove svete mošti kasnije su otkrivene i položene u sabornu crkvu manastira. Godine 1547. ustanovljeno je posebno crkveno praznovanje Svetog Aleksandra Nevskog, a 1724. godine, po naredbi cara Petra Velikog, njegove časne mošti prenete su u Petrograd, u Aleksandro-Nevsku lavru, gde i danas počivaju.
Piše: Stefan Stojanović
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta srpskiugao.rs bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.


