Beograd je te večeri, 28. jula 1914. godine, stajao na samoj granici velike carevine. Preko Save, u tadašnjem austrougarskom Zemunu, čekali su ratni brodovi i topovske baterije. Samo nekoliko sati ranije u Srbiju je stigao telegram kojim je Beč objavio rat. Kada su se prve granate spustile na prestonicu, lokalni sukob koji su evropske diplomate pokušavale da zaustave prerastao je u Prvi svetski rat.
Austrougarska je kao povod iskoristila Sarajevski atentat od 28. juna, kada je pripadnik Mlade Bosne Gavrilo Princip usmrtio prestolonaslednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Vlada Kraljevine Srbije odmah je osudila atentat, a neposredni dokazi da je država organizovala napad nisu pronađeni. Ipak, kako navodi Ministarstvo odbrane Srbije, Beč i Berlin su početkom jula već postigli saglasnost o pokretanju rata.
Ultimatum je Srbiji uručen 23. jula, uz rok od samo 48 sati. Beograd je prihvatio gotovo sve zahteve, ali nije mogao da dozvoli da austrougarski organi samostalno sprovode istragu na teritoriji Srbije, jer bi time bio narušen državni suverenitet. Iako je odgovor srpske vlade bio krajnje pomirljiv, Beč ga je odbacio, prekinuo diplomatske odnose i nastavio pripreme za napad. Istoričari Imperijalnog ratnog muzeja u Londonu ocenjuju da je ultimatum bio sastavljen tako da bi njegovo potpuno prihvatanje praktično ugrozilo samostalnost Srbije, dok bi svako odbijanje poslužilo kao izgovor za rat.
Objava rata poslata je 28. jula telegramom srpskoj vladi, koja se zbog neposredne opasnosti iz Beograda premestila u Niš. U noći između 28. i 29. jula austrougarski monitori sa Save i Dunava otvorili su vatru na srpsku prestonicu. Prema podacima Ministarstva odbrane, napad je počeo oko 23 časa, a među plovilima koja su učestvovala nalazio se i monitor „Bodrog“. Beograd, bez odgovarajuće teške artiljerije, dočekao je prve sate svetskog sukoba gotovo na samoj liniji vatre.
Vest o napadu na malu balkansku kraljevinu pokrenula je lanac mobilizacija i objava rata. Rusija je stala uz Srbiju, Nemačka uz Austrougarsku, a zatim su u sukob uvučene Francuska i Velika Britanija. Za samo nekoliko dana evropska Julska kriza pretvorila se u rat svetskih razmera. Prema istraživanju objavljenom u izdanju Univerziteta Kembridž, rukovodstvo Austrougarske prvo je izabralo rat i planski određivalo ritam krize, uz prethodno obezbeđenu podršku Nemačke.
Beč je očekivao da će Srbija brzo biti slomljena. Umesto toga, srpska vojska je već u avgustu na Ceru izvojevala prvu savezničku pobedu u Velikom ratu, a potom je u Kolubarskoj bici potisnula austrougarske snage sa svoje teritorije. Srbija je svoju slobodu, međutim, platila gotovo nezamislivom cenom – procenjuje se da je tokom rata izgubila približno milion stanovnika, odnosno skoro trećinu tadašnje populacije.
Piše: Nina Stojnović
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta srpskiugao.rs bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.


