Ranko Radović, jedan od najznačajnijih srpskih arhitekata, urbanista, profesora i teoretičara, preminuo je na današnji dan, 16. februara 2005. godine. Njegovo delo i ideje ostavili su snažan pečat na savremenu arhitekturu, obrazovanje i urbani razvoj, spajajući praksu, teoriju i umetnički izraz.
Detinjstvo i mladost vezuju ga za Podgoricu, gde je rođen 18. avgusta 1935. godine, dok su kasniji profesionalni uspesi definisali vizure čitavog regiona. Među najvažnijim projektima izdvaja se Zanatski centar Vračar, čuveni Gradić Pejton iz 1970. godine, čiji je izgled inspirisan pčelinjim saćem, kao i Spomen-kuća bitke na Sutjesci na Tjentištu. Upravo je ta spomen-kuća postala jedino delo iz Srbije uvršteno u svetske antologije i knjige o evoluciji arhitektonskih ideja.
Akademski put započeo je na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, predajući savremenu arhitekturu i urbanizam, da bi kasnije utemeljio smer za arhitekturu na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Doktorsku titulu stekao je na prestižnoj Sorboni, a stručno se usavršavao u Japanu i Finskoj. Duže od tri decenije vodio je poslediplomske studije i držao predavanja od Rima i Pariza, preko Stokholma i Lisabona, sve do dalekog Melburna.
Svestranost je potvrđivao kroz slikarstvo i grafiku, izlažući na 26 samostalnih izložbi uz brojne objavljene teorijske radove. U čast njegovog nasleđa, ustanovljena je „Nagrada Ranko Radović“ za vrhunska dostignuća u struci i kritici.
Pogled redakcije portala SRPSKI UGAO
Kao predsednik Međunarodne federacije za stanovanje i član Međunarodne unije arhitekata, doprineo je globalnom razvoju struke. Kratak mandat ministra urbanizma i ekologije u vladi Crne Gore zaokružio je njegov profesionalni put, ostavljajući iza sebe nasleđe utkano u same temelje naše moderne arhitektonske misli.
Piše: Stefan Bogdanović


