Aleksandar Kojić, rođen 1995. godine, potiče iz jednog sela u okolini Smedereva. U razgovoru sa redakcijom portala Srpski ugao, otkriva kako je spoj umetnosti i korena oblikovao njegov život i karijeru.
Odrastao je u skromnoj i toplinom ispunjenoj porodici. Život mu nije uvek bio blag – otac mu je, nažalost, preminuo 2021. godine, što je za porodicu bio težak trenutak. Brat od 2015. živi i radi u Americi, dok on sa majkom deli svakodnevicu, brinući o domaćinstvu i čuvajući ono što su njegovi preci stvarali: imanje, stoku i baštu.
Završio je osnovne studije dramskih umetnosti u Bijeljini, a master studije na prestižnom univerzitetu „CEA Televisa“ u Meksiko Sitiju, gde je proveo godinu dana usavršavajući glumu i televizijsku umetnost. Posle tog perioda okušao se i pred kamerama, radeći kao voditelj na Blic Televiziji, ali se ubrzo vratio onome što ga istinski ispunjava — glumi.
Predstava „LED“, delo Radoša Bajića, u njegovoj izvedbi dobija poseban pečat, postala je prepoznatljivo obeležje njegovog rada. U njoj Aleksandar prikazuje lik seljaka, čoveka koji svakodnevno vodi borbu sa prirodom, životom i sopstvenim mislima. To nije samo pozorišni komad, već emotivno svedočanstvo o čoveku sa sela, njegovom dostojanstvu, poštenju i jednostavnosti. Ono što ovu predstavu čini posebnom jeste to što je Aleksandar odlučio da je izvodi po selima, jer kako kaže, „selo je zaboravljeno, a narod se posle korone otuđio, vreme je da se ponovo spojimo“.

Predstava je do sada izvedena u preko 15 sela, najviše u podunavskom okrugu, ali i van granica Srbije u Budimpešti, Frankfurtu, Cetinju i Slavonskoj Požegi. Njegov rad prepoznali su i mnogi kulturni i politički predstavnici, a na pojedinim izvođenjima prisustvovali su i visoki zvaničnici.
Kroz reči Aleksandra Kojića, dolazi poziv mladima da ponosno grade svoje poreklo, i poručuje: „Ako uspem da makar jednog mladog čoveka inspirišem da se ne stidi svog porekla, već da ga ponosno gradi, onda je moja misija ispunjena. Ne tražim svetla velikih scena, meni je dovoljno svetlo u nekom selu i kad publika iz sela ustane i aplaudira – ja tada znam da duh ovog naroda još diše. Želim da ljudi na selu znaju da ih nismo zaboravili, da smo tu za njih, da ih razumemo i samim pokretanjem akcije “U pohod na sela” vraćam predstavu i ovo veliko delo tamo gde je i nastalo i tamo odakle su koreni svih nas – sa sela!“.
Pogled redakcije portala Srpski ugao
Aleksandar Kojić nije samo glumac. On je simbol čoveka koji je uspeo da spoji umetnost i zemlju, pozornicu i njivu. On pokazuje da selo nije kraj, već početak, da je život tamo gde se oseća toplina, gde ruke rade, a srce pamti. Njegova misija nije samo gluma, već buđenje uspavane duše srpskog sela.
Piše: Stefan Bogdanović


