U Beču je 13. septembra svečano obeležen Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave – državni praznik Republike Srbije koji simbolizuje zajedništvo srpskog naroda bez obzira na granice. Događaju su prisustvovali brojni Srbi iz cele Austrije, srpske diplomate iz više evropskih zemalja, kao i posebni gosti iz političkog života. Među njima je bio i evroposlanik i funkcioner Slobodarske partije Austrije (FPÖ) Harald Vilimski, dugogodišnji prijatelj Srbije, poznat po doslednoj podršci teritorijalnom integritetu Srbije i snažnim vezama sa Republikom Srpskom.

Uprkos značaju skupa, zamenik predsednika Stranke slobode i pravde (SSP) Borko Stefanović nazvao je događaj „SNS blamažom“. U objavi na društvenim mrežama istakao je da skup nema težinu, jer po njegovom viđenju, nije okupio predstavnike vladajućih partija u Austriji. Drugim rečima – osporio je važnost samog praznika.
Događaj su organizovali: Savez Srba kao krovna organizacija Srba u Austriji, zvanični predstavnici Republike Srpske i Republike Srbije u Austriji. Dakle, ne stranka, već državne institucije zajedno sa srpskom zajednicom. Uprkos tome, Stefanović je pokušao da događaj svede na „SNS miting“, čime je uvredio hiljade Srba u dijaspori.
Istovremeno, dok umanjuje značaj obeležavanja Dana srpskog jedinstva u Beču i kritikuje prisustvo Haralda Vilimskog – evroposlanika koji godinama brani teritorijalni integritet Srbije i veze sa Republikom Srpskom – Borko Stefanović ne krije bliskost sa austrijskim političarem Helmutom Brandšteterom. Iako Brandšteter otvoreno zagovara nezavisnost tzv. Kosova i zastupa antisrpske stavove, za Stefanovića je on prihvatljiv i „prijatelj“. Tako ispada da onaj ko podržava Srbiju nije poželjan, a onaj ko deluje protiv naših interesa jeste sve dok se uklapa u njegovu političku računicu i napade na predsednika Aleksandra Vučića.
Pogled redakcije portala Srpski ugao
Skup u Beču nije bio partijski, već državni. Srbi u dijaspori obeležavali su svoj praznik, svoju zastavu i svoje jedinstvo. Oni koji to osporavaju, zapravo osporavaju našu državu i naše pravo na jedinstvo. Ako je „blamaža“ puna hala ponosnih Srba pod istom zastavom, onda neka se tako „blamiramo“ svake godine. Živela Srbija!


