Dotrajali drveni most preko Velikog bačkog kanala je bio jedan od najvećih poduhvata u Bačkoj u vremenu kada su močvare pretvarane u plodnu ravnicu, a neprohodna zemlja u srce buduće žitnice. Svaka njegova daska i svaki škripavi prag podsećaju na težak rad hiljada ljudi koji su krajem 18. veka menjali lice ovog kraja i postavljali temelje modernog života u Vojvodini.
Kada se pogleda stari most preko nekadašnjeg Francovog kanala, pogled se ne zaustavlja samo na drvenoj konstrukciji. On vraća u doba velikog graditeljskog poduhvata između 1793. i 1802. godine, kada je prokopavan kanal koji je predstavljao jedan od najvećih hidrotehničkih projekata tadašnje Evrope. Kanal nije bio samo građevinski podvig, već simbol borbe čoveka protiv močvare, bolesti i siromaštva.
Uz ovaj poduhvat neraskidivo je vezano ime Jožefa Kiša i njegovog brata Gabora. Kao komorski inženjer i čovek koji je crtao prve planove naselja poput Crvenke, Kiš je uložio svoje znanje, novac i život u ideju da se bačke močvare isuše i pretvore u obradivu zemlju. Danas stari most deluje kao spomenik toj viziji koja je promenila sudbinu čitavog kraja.
Iza romantike starih drvenih prelaza krije se, međutim, i teška sudbina običnog naroda. Kanal i mostovi građeni su uz mukotrpan rad hiljada lokalnih stanovnika, Srba, Mađara i drugih naroda koji su pod kulukom, često do pojasa u blatu i vodi, primitivnim alatima kopali zemlju i menjali tokove voda. To je bila borba čoveka protiv prirode, ali i borba za opstanak.
Drveni mostovi nisu služili samo za prelazak sa jedne obale na drugu. Oni su povezivali nova kolonistička sela sa njivama, trgovinom i životom. Preko njih su prolazili seljaci, kola puna žita, stoka i konji koji su sa obale vukli lađe natovarene robom prema Dunavu i Tisi. Most je bio simbol prelaza iz starog vremena u novo doba razvoja i trgovine.
Danas ovaj zaboravljen most i dalje nosi snažnu poruku. On podseća da su temelji današnje Bačke nastajali u znoju, blatu i veri ljudi koji su svojim rukama gradili budućnost. U vremenu kada se prošlost lako zaboravlja, ovakvi prizori čuvaju sećanje na istoriju jednog naroda i jednog velikog poduhvata koji je zauvek promenio lice ravnice.
Piše: Stefan Stojanović
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta srpskiugao.rs bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.


