Dok iz Beograda za Njujork „Air Serbia“ direktno leti na JFK, hrvatski ministar turizma hvali se novom linijom američke kompanije „United Airlines“ za Newark u Nju Džerziju. Ta razlika dobro pokazuje dva različita pristupa vazdušnom saobraćaju i ekonomskom pozicioniranju u regionu.
„Air Serbia“ već godinama održava direktnu liniju Beograd–JFK pod srpskom zastavom. To nije samo komercijalni let, već važan instrument povezivanja dijaspore, privlačenja putnika, jačanja turizma i pozicioniranja Beograda kao regionalnog čvorišta. Nacionalna avio-kompanija u tom smislu ima i ekonomsku i simboličku vrednost.
Srbija je kroz ovu liniju pokazala da može samostalno da održava direktnu vezu sa jednim od najvažnijih svetskih centara. U vremenu kada su avio-linije često i pitanje prestiža, ovakav potez govori o ambiciji da se Beograd razvija kao ozbiljan međunarodni hab.
Nasuprot tome, Hrvatska se sada oslanja na američkog prevoznika i liniju ka Newarku, što takođe može biti korisno za turizam i privredu, ali nema isti značaj kao let nacionalne kompanije pod sopstvenom zastavom. Razlika je jasna: jedno je kada država preko svoje avio-kompanije gradi prisustvo na transatlantskom tržištu, a drugo kada zavisi od odluka velikih stranih prevoznika.
U regionalnom nadmetanju, avio-saobraćaj postaje još jedno polje na kojem se meri ekonomska snaga, organizacija i vizija. Srbija je u ovom slučaju pokazala više samostalnosti i strateškog razmišljanja, dok Hrvatska uglavnom koristi prednosti članstva u EU, turizma i interesa velikih kompanija.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Direktna linija „Air Serbia“ za JFK ostaje važan simbol državne i ekonomske samostalnosti. Ona pokazuje da Srbija ne mora uvek da čeka tuđe odluke, već može sama da gradi veze sa svetom.
Hrvatska linija preko „United Airlinesa“ jeste korisna, ali nije isto što i nacionalni iskorak. Beograd ovde igra aktivnu ulogu, dok Zagreb više zavisi od interesa stranih partnera. Upravo u toj razlici vidi se šira slika: suverenitet se ne meri samo političkim izjavama, već i sposobnošću da država sama povezuje svoje građane, dijasporu i privredu sa svetom.
Piše: Nina Stojanović


