U leto 2015. jedna tinejdžerka u Nemačkoj je, plivajuċi u bavarskom jezeru Kenigz, pronašla na oko dva metra dubine, zlatnu polugu tešku pola kolograma. Devojka je bez razmišljanja predala zlato policiji, za koje je kasnije utvrđeno da vredi oko 16.000 evra. Iako je policija proveravala poreklo poluge preko serijskog broja i registara ukradenih dragocenosti, vlasnik nikada nije pronađen. Kružile su teorije: od ratnog plena, preko slučajnog gubitka, do šverca ili skrivenih zaliha, ali ništa od toga nije dokazano. Nakon zakonskog roka od šest meseci, zlato je pripalo njegovom pronalazaču – 16 -godišnjoj Nemici.
Tek priča o malom Džejmsu Hajatu iz 2009. zvuči kao bajka.Trogodišnji dečak iz Eseksa u Engleskoj, dok se igrao sa detektorom metala, kupljenim dva dana pre toga, pronašao je zlatni relikvijar iz 16. veka, iz perioda Tjudora. Predmet star oko 500 godina bio je ukrašen emajlom i dragim kamenjem, a procenjen je na 3,2 miliona britanskih funti. Na kraju je otkupljen i završio je u muzeju, dok je Džejmsova porodica dobila nagradu od 70.000 funti.
Čaršijska predanja u Srbiji prepuna su anegdota o zakopanom blagu — ćupovima sa turskim zlatnicima i rimskim novčićima koji “izranjaju” iz zemlje. Jedini zabeleženi slučaj je iz 1992. – pronalazak zlatnog avarskog pojasa iz 6. veka u ataru kod Sremske Mitrovice, nekadašnjeg rimskog Sirmijuma. Ilegalni kopači su pokušali da ga prodaju, ali su uhvaćeni.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Dok u svetu otkriveno blago obično završi u privatnom ili muzejskom depou, u Srbiji ono uvek nekako pređe put od kafanskih priča do zapisnika, a to ne bi trebalo da vas obeshrabri.
Piše: Biljana Stepanović


