U srcu Evrope, u nemačkim laboratorijama i fabrikama, nastale su supstance koje danas uništavaju živote miliona ljudi širom sveta. Heroin iz Vupertala, amfetamin iz Berlina, MDMA iz Darmštata i kokain iz Getingena, sve su to „pronalasci“ nemačkih hemijskih genija s kraja 19. i početka 20. veka. Ono što je počelo kao medicinsko čudo brzo se pretvorilo u najopasnije droge modernog doba.
Već 1898. godine čuvena nemačka kompanija Bayer lansirala je heroin kao „čudotvorni lek“ protiv zavisnosti od morfijuma. Sintetizovan u Vupertalu, delovao je snažnije i brže izazivao zavisnost od morfijuma, pa ipak je ostao legalan na tržištu sve do 1931. godine. Nemački hemičari nisu krili ambiciju, želeli su da stvore savršeni lek, a dobili su jednu od najrazornijih opojnih supstanci u istoriji.
Samo devet godina ranije, 1887. godine, na današnjem Humboldtovom univerzitetu u Berlinu sintetizovan je amfetamin. Od tridesetih godina prošlog veka prodavao se kao lek protiv kijavice i astme. Danas se legalni amfetamini nalaze u preparatima za lečenje ADHD-a, ali ulični „speed“ i dalje nosi nemački potpis.
Godine 1912. u Darmštatu je patentiran MDMA kao sporedni proizvod leka za zaustavljanje krvarenja. Euforično dejstvo otkriveno je tek sedamdesetih godina, kada je supstanca počela da se koristi i u terapiji. Danas je glavni sastojak ekstazija, omiljene „partidroge“ evropske omladine.
Čak i kokain, koji mnogi pogrešno vezuju za Južnu Ameriku, ima nemačko poreklo. Oko 1860. godine Albert Nijeman u Getingenu je prvi izolovao čisti kokain iz lista koke. Isprva je korišćen u medicini, a od dvadesetih godina prošlog veka postao je popularno opojno sredstvo.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Sve četiri supstance imaju zajedničko, rođene su u nemačkim naučnim centrima, patentirane kao lekovi i kasnije puštene u svet kao „bezbedne“. Istorija pokazuje kako je nemačka farmaceutska industrija, sa svojim preciznim laboratorijama i ambicioznim hemičarima, postavila temelje globalne narko-epidemije. Ono što je nekad bilo „lek“ danas je smrt na ulici, a koreni te smrti vode pravo u nemačke univerzitete i fabrike iz 19. veka.
Nemci svakako treba da budu ,,ponosni“ na doprinos koji su dali čovečanstvu!
Piše: Stefan Stojanović


