Stara hidroelektrana na Đetinji u Užicu predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika tehničke baštine u Srbiji i pionirski primer uvođenja savremenih energetskih rešenja na ovim prostorima. Podignuta krajem XIX veka, po uzoru na Tesline principe, ova elektrana označila je početak elektrifikacije i tehničke modernizacije zemlje, čime je Užice svrstala među prve gradove u regionu koji su prihvatili nove tokove industrijskog razvoja.
Hidroenergetsko postrojenje izgrađeno je na desnoj obali reke Đetinje, u neposrednoj blizini užičke tvrđave. Ideja o njegovoj izgradnji potekla je od Akcionarskog društva tkačke radionice, a ključnu ulogu u njenoj realizaciji imao je profesor Đoka Stanojević, istaknuti fizičar i bliski saradnik Nikole Tesle. Projektno rešenje izradio je profesor Velike škole Aćim Stevović, dok je kamen temeljac 1899. godine položio kralj Aleksandar I Obrenović.
Elektrana je bila građena u skladu sa najvišim tehničkim standardima toga vremena. Uzvodno je podignuta lučna brana visine oko pet metara, čime je obezbeđen stabilan dotok vode, dok je oprema nabavljena od renomiranih evropskih kompanija „Simens i Halske“ i „Danubius“ iz Budimpešte. Poseban značaj ima činjenica da je postrojenje od samog početka radilo po Teslinom polifaznom sistemu, proizvodeći trofaznu struju snage 100 konjskih snaga pri frekvenciji od 50 herca.
Pogled redakcije portalala Srpski Ugao
Tokom vremena kapacitet elektrane je proširivan, a i danas su očuvani delovi dovodnog kanala i originalne infrastrukture, što svedoči o njenoj autentičnosti. Puštena u rad 1900. godine, ova elektrana ostaje trajni simbol tehničkog napretka Srbije. Danas je deo postavke Narodnog muzeja u Užicu i podseća na epohu kada su znanje, vizija i hrabrost pojedinaca menjali tok istorije.
Piše: Stefan Stojanović


