Četvrti dan u Vaskršnjoj nedelji, Sveti i Veliki četvrtak zauzima posebno mesto u hrišćanstvu kao dan kada je Gospod naš Isus Hrist na Tajnoj večeri ustanovio Svetu tajnu pričešća, ali i kao trenutak u kojem se ogleda duboka ljudska slabost i božanska ljubav. Tog dana, pred praznik Pashe, Gospod se sa svojim učenicima vratio u Jerusalim i, znajući da Mu predstoje stradanja, ostavio svetu najuzvišeniji dar – evharistiju, pozivajući vernike da kroz nju učestvuju u Njegovoj žrtvi i spasenju.
Na Tajnoj večeri Hristos je, lomeći hleb i dajući vino, izgovorio reči koje i danas odjekuju u svakoj liturgiji: „Ovo je telo moje“ i „Ovo je krv moja“. Time je uspostavio večni savez između Boga i čoveka. Istovremeno, svojim učenicima je oprao noge, pokazujući da je istinska veličina u služenju i ljubavi prema bližnjem. Zapovedio im je da ljube jedni druge, dajući primer smirenja i požrtvovanja.
Ipak, u istom času, među najbližima se pojavljuje izdaja. Juda izdaje svog Učitelja poljupcem, dok apostol Petar, iz straha, kasnije tri puta poriče da ga poznaje. Ovi događaji svedoče o slabosti ljudske prirode, ali i o mogućnosti pokajanja, jer Petar, shvativši svoj pad, gorko zaplaka i vrati se veri.
Nakon večere, Hristos odlazi u Getsimanski vrt, gde u molitvi dočekuje čas stratanja. Tu biva uhapšen, dok učenici ostaju zbunjeni i uplašeni, kao stado bez pastira. Time počinje put ka Golgoti i Velikom petku.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Veliki četvrtak tako ostaje dan duboke pouke o ljubavi, veri, izdaji i praštanju. Kroz bogosluženja i čitanje jevanđelja o stradanju, vernici se podsećaju da je put ka vaskrsenju moguć samo kroz žrtvu, smirenje i veru u Hrista.
Piše: Stefan Stojanović


