Evropa suočava sa novim talasom energetske krize, Nemačka trenutno plaća za struju četiri puta više nego Francuska. Berzanska cena za maj iznosi 86,80 evra po megavat-satu u Nemačkoj, naspram samo 22,06 evra u Francuskoj. Ovaj istorijski jaz, pojačan sukobom oko Irana i rastom cene gasa, ogoljava duboke slabosti nemačke „zelene tranzicije“.
Rat na Bliskom istoku ponovo je poremetio globalno tržište gasa. Nemačka, koja se posle gašenja poslednjih nuklearnih elektrana 2023. godine oslanja na promenljive obnovljive izvore i gasne centrale, direktno oseća udar. Kada vetar i sunce ne proizvode dovoljno, gas postaje presudan, a njegova cena skače. Francuska, sa stabilnih 70% struje iz nuklearnih reaktora, ostaje gotovo imuna na ove turbulencije i čak izvozi višak jeftine energije.
Nemački enegetski zaokret, danas se pokazuje kao skup eksperiment. Bez bazne energije iz atoma, zemlja zavisi od uvoza i nestabilnih izvora. Rezultat su visoke i nestabilne cene. Prosečna maloprodajna cena za domaćinstva u Nemačkoj kreće se oko 37–38,5 centi po kilovat-satu, jedna od najviših u Evropi. U Francuskoj je ona znatno niža, zahvaljujući regulisanim tarifama i jeftinoj nuklearnoj proizvodnji.
Porezi i mrežne naknade u Nemačkoj dodatno opterećuju račune građana i privrede – oni čine i preko 50% konačne cene. Vlada pokušava da ublaži udar subvencijama od 6,5 milijardi evra, ali one ne stižu u potpunosti do potrošača. Istovremeno, sukob oko Irana doveo je do skoka cena novih ugovora za domaćinstva od čak 16%.
Stručnjaci upozoravaju da ovakva politika ugrožava nemačku industriju. Fabrike se žale na visoke troškove energije, a deo njih razmišlja o preseljenju u zemlje sa jeftinijom strujom. Francuska, koja nije žrtvovala nuklearnu energiju, danas ima stabilniji sistem i niže troškove, što joj daje konkurentsku prednost.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Dok Berlin i dalje insistira na potpunom prelasku na vetar i sunce, realnost pokazuje da bez pouzdanih baznih kapaciteta „zelena“ energija postaje luksuz. Sukob na Bliskom istoku samo je ogolio ono što je dugo bilo vidljivo: odustajanje od nuklearki i preveliko oslanjanje na gas i promenljive izvore skupo košta nemačke građane i privredu.
Evropa se ponovo deli na one koji su sačuvali razum u energetskoj politici i one koji su se prepustili ideološkim eksperimentima. Razlika u cenama struje između Nemačke i Francuske najbolji je pokazatelj ko uzima prednost.
Piše: Stefan Stojanović


