Ime Đorđa Jovanovića, utemeljivača modernog srpskog vajarstva i akademika, ostalo je trajno urezano u vizuelni identitet naših gradova kroz neverovatnih 628 dela. Na današnji dan, 26. marta 1953. godine, Beograd se oprostio od čuvenog „Čika Đoke“, umetnika koji je oblikovao javni prostor Srbije spomenicima Josifu Pančiću, Vuku Karadžiću i monumentalnim Kosovskim junacima. Njegova skulptura „Velika Srbija“ i danas stoji kao jedan od najprepoznatljivijih simbola prestonice koju je decenijama verno gradio.
Rođen 1861. u Novom Sadu, obrazovni put krčio je preko Požarevca i Beograda do Beča, Minhena i Pariza, gde je stekao zvanje prvog srpskog akademskog vajara. Karijeru je posvetio pedagogiji kao profesor i direktor Umetničko-zanatske škole, ali i državnoj službi u svojstvu inspektora Ministarstva građevina. Početkom dvadesetih godina postao je redovni član Srpske kraljevske akademije, dok je istovremeno postavljao temelje domaće scene kroz osnivanje „Lade“ i Udruženja likovnih umetnika.
Svetska priznanja stizala su kao potvrda vrhunskog dometa njegovog talenta. Bronza za „Gusle“ i zlato za kruševački spomenik na Svetskoj izložbi u Parizu uvrstili su ga u red evropskih velikana. Opus je upotpunio dekorativnim reljefima na zgradi Skupštine i brojnim bistama širom zemlje, ostajući stvaralački aktivan do samog kraja.
Intimni život velikog majstora obeležile su snažne emocije i bolni gubici. Tragičnu pogibiju sina Mirka u Prvom svetskom ratu pretočio je u potresno delo „Za Otadžbinu“, dok je druga supruga Margo bila njegova najveća inspiracija i model za više od stotinu radova. Počivaju zajedno na Novom groblju, pod senkom skulpture umetnika i alegorije „Tuge“, ostavljajući večni dokaz o neraskidivoj vezi ljubavi i umetnosti.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Svojim alatom, Đorđe Jovanović nije samo klesao kamen, već je u njega udahnuo dušu srpskog naroda. Njegova vizija estetike i danas živi kroz svaku senku na fasadama i trgovima, čuvajući od zaborava duh jednog vremena koji je on učinio večnim.
Piše: Stefan Bogdanović



