Miloš Obilić, legendarni srpski vitez i junak Kosovskog boja 1389. godine, ostaje simbol neustrašivosti i žrtve za otadžbinu. Upravo je on ubio osmanskog sultana Murata I, a potom, rame uz rame sa svojim pobratimima Milanom Toplicom i Ivanom Kosančićem, položio život u epskoj bici na Kosovu polju, braneći srpsku slobodu i hrišćanstvo od turske najezde.
U duhu vekovnih narodnih pesama, Miloš Obilić opisuje se kao visok i snažan ratnik i očima punim vatre, odeven u oklop koji blista poput sunca. Bio je poznat po izuzetnoj hrabrosti, veštini u borbi i vernosti knezu Lazaru. Njegov verni konj Ždral nosio ga je kroz mnoge bitke, a Miloš je u narodnoj tradiciji važio za gotovo nepobedivog u dvobojima. Njegov dvor nalazio se u Arilju.
Njegovi pobratimi, Milan Toplica i Ivan Kosančić, bili su mu najbliži saborci. Milan Toplica, slavio se kao vrstan strelac, snažan i neustrašiv ratnik, dok je Ivan Kosančić u narodnom predanju opisan kao mudar izvidnik, poznat po brzini i lukavstvu i veštini mačevanja. Uoči Kosovskog boja njih trojica su, zajedno ušli u turski logor kako bi izvideli snagu neprijateljske vojske. Narodna poezija pamti ih kao neraskidivo viteško bratstvo, povezano zakletvom na vernost i žrtvu.
U samoj bici, nakon što su uspeli da prodru i da se probiju do Sultana Murata boreći se rame uz rame, Miloš ga ubija. To je prvi i jedini put da je Sultan poginuo u bici. Nakon čega bivaju opkoljeni i savladni mnogobrojnošću Osmanlija. Njihova žrtva postala je deo kosovskog zaveta i trajni simbol borbe za slobodu, koji je vekovima nadahnjivao srpski narod.
Narodna tradicija Milošu Obiliću pripisuje i zadužbinu manastira Tumane kod Golupca. Manastir je podignut kao pokajanje nakon što je u lovu nenamerno usmrtio monaha Zosima. Taj sveti hram, u kome se danas čuvaju mošti svetaca, ostaje svedočanstvo duboke pobožnosti i vere koje se vezuju za ime slavnog viteza.
Pogled portala Srpski Ugao
Miloš Obilić tako nije samo istorijska ličnost već i trajni simbol srpske epopeje. Njegovo ime, sačuvano u pesmama, predanjima, freskama i narodnom pamćenju, i danas podseća na hrabrost, veru i spremnost na žrtvu za slobodu i otadžbinu.
Piše: Stefan Stojanović

