Globalni vazduhoplovni sistem prolazi kroz jedan od najvećih potresa u poslednjoj deceniji. Softverska greška na avionima „Erbasa“ izazvala je lančanu reakciju – hiljade letelica širom sveta ostale su na pisti, a aerodromi od Frankfurta do Čikaga pretvoreni su u zone haosa. Stotine letova otkazano je u roku od nekoliko sati, dok su putnici u redovima dugim poput kolona na granicama pokušavali da shvate kako je jedna greška paralisala globalni saobraćaj.
U takvoj atmosferi neizvesnosti izdvaja se poruka da Air Serbia i njena flota nije pogođena ovim problemom i da svi letovi saobraćaju prema planu. Nacionalni prevoznik navodi da nema prizemljenih aviona tipa „A320“ i da je saobraćaj stabilan, što ga svrstava u mali broj evropskih kompanija koje su izbegle prekid rada.
Dok veliki zapadni prevoznici, od SAD do Australije, trpe gubitke i pokušavaju da objasne kako je softver postao Ahilova peta moderne avijacije, postavlja se pitanje koliko je globalni sistem zaista pouzdan ako jedna programska greška može da blokira hiljade letova.
Procene govore da je više od 6.000 letelica moralo da bude „dorađeno“, kako zvaničnici blago opisuju masovno prizemljenje. Avioni su na pojedinim letovima beležili gubitak visine odmah nakon poletanja, što je izazvalo dodatnu paniku, pa su na više aerodroma uvedene posebne bezbednosne procedure.
Za razliku od mnogih evropskih metropola čiji su aerodromi ličili na improvizovana skloništa putnika, u Srbiji se saobraćaj odvija normalno. Putnicima je poručeno da letovi idu, kašnjenja nema, a flota je tehnički stabilna.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Ovaj događaj pokazuje da tehnološka sofisticiranost ne znači automatsku otpornost sistema. Dok se globalni saobraćaj spotiče o jednu grešku, stabilnost nacionalnog prevoznika i dosledna tehnička kontrola postaju strateška prednost. U svetu koji zavisi od softverskih zakrpa, pouzdanost postaje najređa valuta.
Piše: Stefan Stojanović


