Austrija sve teže prikriva pukotine svog „uređenog“ sistema. Dok se spolja predstavlja kao primer socijalne brige i stabilnosti, stvarnost je mnogo surovija. Dovoljan je pogled na slučaj Swarovski – nekada simbol porodične tradicije i radničke sigurnosti, a danas primer hladne korporativne logike. Još 2020. godine Swarovski je otpustio oko 1.000 radnika u Wattensu, uz priču o „restrukturiranju“ i „prilagođavanju tržištu“. Tada je obećano da je to „jednokratan potez“.
Samo nekoliko godina kasnije, obećanja padaju u vodu. Sada je najavljen novi talas – još 400 otkaza do kraja 2026. godine. Dakle, ista priča ponovo: kada profiti padnu ili uprava poželi više prostora u bilansu, radnici postaju broj koji se briše. Ljudi sa decenijama staža pretvaraju se u kolateral „poslovne vizije“.
A istovremeno, život običnih građana u Austriji postaje sve nesigurniji. Prema podacima Statistik Austria oko 17,5% stanovništva, više od 1,5 miliona ljudi, živi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. To znači da gotovo svaki šesti stanovnik zemlje koja se predstavlja kao socijalni raj zapravo jedva sastavlja kraj sa krajem. Plate stagniraju, troškovi rastu, a razlika između luksuza vrha piramide i stvarnosti radničkih porodica postaje sve veća.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Dok radnici gube posao i budućnost, korporativni vrh nastavlja svoje strategije „optimizacije“. U zemlji punoj slogana o „solidarnosti“ i „evropskim vrednostima“, profit se čuva kao svetinja – a čovek postaje promenljiva stavka u excel tabeli. Ovaj slučaj ne govori samo o jednoj kompaniji, već o sistemu u kome ista mala elita komanduje svime, dok se radnicima serviraju priče o „teškim odlukama“, a posledice uvek padaju na obične ljude.
Piše: mr Jasmina Dragutinović i Stefan Bogdanović


