Na desnoj obali Dunava, nedaleko od Beograda, pre više od sedam milenijuma cvetala je civilizacija koja i danas zbunjuje naučnike. Dok je Evropa tek počinjala da se budi, Vinčanska kultura je živela svoj „zlatni vek“. Ovo nije priča o primitivnim zajednicama, već o prvoj evropskoj metropoli, mestu gde su rođene metalurgija i urbana kultura.
Kada kročite na tlo arheološkog nalazišta Belo brdo, ne gazite samo po zemlji, već po slojevima istorije dubokim deset metara. Ipak, simbol ove epohe su misteriozne glinene figurine. „Vinčanska dama“ i „Vidovdanka“ nemi su svedoci sofisticiranog društva. Šta nam te figure, sa krupnim očima i trouglastim licima, govore? One nisu bile samo idoli. Arheolozi u njima vide „modne žurnale“ u glini. Urezane linije otkrivaju da su Vinčanci nosili tunike sa V-izrezom i suknje, što dokazuje da nisu vodili puku borbu za opstanak, već su imali vremena za estetiku.
Kako ističe arheolog Dragan Janković, kustos nalazišta u Vinči, ove figure nam otkrivaju i miroljubivu prirodu ovih ljudi:
„Vinčanci nisu ratovali punih hiljadu godina. Nismo našli oružje, niti tragove nasilne smrti. Oni su trgovali, stvarali i živeli u miru, a te krupne oči na figurinama simbolizuju njihovu budnost i brigu, a ne strah.“
Fascinantno je da u slojevima ove kulture nema tragova velikih sukoba. Čini se da su trgovina opsidijanom i cinoberom bile važnije od osvajanja. To je bila kultura koja je topila prvi bakar u istoriji čovečanstva i razvila proto-pismo.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Danas je blago Vinče rasuto po muzejima, ali njeno srce i dalje kuca kraj Dunava. Poseta ovom lokalitetu ili Narodnom muzeju je susret sa precima koji su definisali modernu Evropu mnogo pre drugih. Istražiti Vinču znači razumeti poruku staru 7.000 godina, poruku o kreativnosti i životu bez rata. Te male glinene figure nas podsećaju da civilizacijski napredak ne mora nužno ići ruku pod ruku sa sukobima.
Piše: Petar Nikolajev


