Laboratorijske analize, sprovedene nakon dojave građana, pokazale su da pojedini komadi šljunka sadrže više od 50% azbesta. Reč je o materijalu koji se koristi širom Burgenlanda za popločavanje puteva, parkova, igrališta i javnih prostora. Prvi nalazi od 23. januara obuhvatili su bolnicu u Obervartu, skejt-park u Rehnicu i stambene zone u Nojmarktu im Tauhentalu. Lista se ubrzano širi – poslovni park Štajnberg-Derfl, kao i parking u mađarskom Bozsoku, tik uz granicu, sada su takođe pod sumnjom.
Azbest je u Evropskoj uniji zabranjen još 2005. godine zbog dokazane veze sa rakom pluća i mezoteliomom. Njegova opasnost je podmukla – vlakna se oslobađaju pri svakom koraku, vožnji ili igri, a posledice se često pojavljuju tek decenijama kasnije. Upravo zato su deca, koja dolaze u direktan kontakt sa kontaminiranim tlom, najugroženija grupa.
Uprkos ozbiljnosti nalaza, reakcija vlasti u Burgenlandu bila je spora i defanzivna. Umesto momentalnog zatvaranja svih potencijalno zagađenih lokacija, najavljena su tek „preventivna merenja vazduha“ i formiranje radne grupe. Greenpeace takav pristup otvoreno naziva kupovinom vremena, jer rezultati merenja mogu kasniti nedeljama, dok se izloženost nastavlja.
Četiri kamenoloma u južnom Burgenlandu zatvorena su tek nakon javnog pritiska, iako je godinama bilo poznato da serpentinitni kamen može sadržati azbest. Ekonomski interesi – građevinarstvo i izvoz – očigledno su imali prednost nad zdravljem stanovništva. Slični nalazi već se prijavljuju u Donjoj Austriji i Štajerskoj, gde Zeleni zahtevaju hitne kontrole, što ukazuje na širi, sistemski propust u nadzoru građevinskih materijala.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Ovo više nije lokalni incident, već ozbiljan udarac na kredibilitet austrijske ekološke politike. Država koja se godinama predstavlja kao primer visokih standarda sada pokazuje lice birokratskog nemara i političke neodlučnosti. Ukoliko se kontaminirani šljunak ne ukloni odmah i ne sprovede temeljna sanacija, posledice će se meriti u obolelima, sudskim procesima i izgubljenom poverenju javnosti.
Piše: Nina Stojanović


