U centru Peći 14. decembra 1998. godine, maskirani teroristi sa obeležjima OVK upali su u kafić „Panda“ i rafalima iz automatskog oružja usmrtili šest nedužnih srpskih mladića – Ivana Obradovića (15), Vukotu Gvozdenovića (16), Svetislava Ristića (17), Zorana Stanojevića (17), Dragana Trifovića (17) i Ivana Radevića (25), dok su još dvojica ranjena. Ovaj hladnokrvni zločin nad decom i omladinom ostao je nerazrešen, simbol nekažnjenog terora na Kosovu i Metohiji.
Napad se dogodio u vreme pojačanog delovanja albanskih ekstremista, kada je OVK već preuzimala kontrolu nad delovima teritorije. Napadači su nosili fantomke i insignije terorističke organizacije, a lokal je bio poznat kao mesto okupljanja srpske omladine. Uprkos pretnjama i napadima OVK na Srbe, kafić nije bio zatvoren. Istraga je brzo zapela, a godinama kasnije, iako Tužilaštvo za organizovani kriminal vodi postupak, nema optužnica ni pravde za porodice žrtava.
Svake godine služi se parastos i polažu venci, a porodice i dalje traže istinu. Kosovske institucije pokušavaju da preinače istoriju optužbama na račun srpskih službi, što Beograd odbacuje kao revizionizam. Ovaj zločin, poput mnogih drugih nad Srbima, pokazuje selektivnost međunarodne pravde, koja je zatvarala oči pred terorom OVK.
Sećanje na ove mladiće podseća nas na patnju i stradanje srpskog naroda u tom vremenu.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Masakr u „Pandi“ je večiti podsetnik na cenu ćutanja pred terorom, nevini životi ugašeni, a počinioci zaštićeni politikom. Dok pravda čeka, dužnost je da čuvamo istinu i sećanje, jer zaborav bi bio nova pobeda zla nad nevinosti.
Piše: Stefan Stojanović


